- ostrúgati
- -am dov. (ū) s struganjem narediti gladko, ravno: ostrugati parket // s struganjem odstraniti: ostrugati vrhnjo plast barve / ostrugati kopito
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
ostrúgati — svrš. 〈prez. òstrūžēm, pril. pr. āvši, prid. trp. òstrūgān〉 struganjem skinuti površinski sloj čega … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ostrugati — ostrúgati svrš. <prez. òstrūžēm, pril. pr. āvši, prid. trp. òstrūgān> DEFINICIJA struganjem skinuti površinski sloj čega ONOMASTIKA pr. (nadimačko): Ostrùgāč (Zagreb) ETIMOLOGIJA o (b) + v. strugati … Hrvatski jezični portal
sastrúgati — (što) svrš. 〈prez. sàstrūžēm, pril. pr. āvši, imp. sastrúži〉 1. {{001f}}struganjem skinuti s površine; ostrugati [∼ rđu] 2. {{001f}}izrezati pilom, ispíliti što [∼ rešetku u zatvoru] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ògrepsti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ogrèbēm (se), pril. pr. ogrèbāvši (se), imp. ogrèbi (se), aor. ogrèboh (se), prid. rad. ògrebao (se), prid. trp. ogrèben〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}napraviti ogrebotinu čim oštrim, zaparati kožu ili kakvu… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bezostruška — bezòstruška ž <G mn užākā/ ī> DEFINICIJA bot. biljka (Aceras antropophora) iz porodice orhideja (Orchidaceae) ETIMOLOGIJA bez + v. ostrugati, ostruga … Hrvatski jezični portal
sastrugati — sastrúgati (što) svrš. <prez. sàstrūžēm, pril. pr. āvši, imp. sastrúži> DEFINICIJA 1. struganjem skinuti s površine; ostrugati [sastrugati rđu] 2. izrezati pilom, ispíliti što [sastrugati rešetku u zatvoru] ETIMOLOGIJA s (a) + v. strugati … Hrvatski jezični portal
ostrugano — òstrūgāno pril. DEFINICIJA tako da je očišćeno od čega s kakve površine, abradirano ETIMOLOGIJA vidi ostrugati … Hrvatski jezični portal
ostružak — òstružak m <G ška, N mn šci> DEFINICIJA v. ostružina ETIMOLOGIJA vidi ostrugati … Hrvatski jezični portal
ostružina — òstružina ž DEFINICIJA ono što se javlja kod struganja; strugotina, ostružak ETIMOLOGIJA vidi ostrugati … Hrvatski jezični portal
ogrepsti — ògrepsti (se) svrš. <prez. ogrèbēm (se), pril. pr. ogrèbāvši (se), imp. ogrèbi (se), aor. ogrèboh (se), prid. rad. ògrebao (se), prid. trp. ogrèben> DEFINICIJA 1. (koga, što) a. napraviti ogrebotinu čim oštrim, zaparati kožu ili kakvu drugu … Hrvatski jezični portal