- ostrênje
- -a s (é) glagolnik od ostriti: ostrenje britve, svedrov / ostrenje svinčnika / prizadevati si za ostrenje duha
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
ostrênje
Look at other dictionaries:
òštriti — nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. òštrēći, gl. im. òštrēnje〉 činiti što oštrim pomoću naprava za brušenje i oštrenje [∼ nož] ⃞ {{001f}}∼ jezik spremati se na prepirku; ∼ sablju spremati se za ratni sukob; ∼ se na što pripremati se na što (ob. o onome … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
brȗs — brȗs1 m 〈N mn brȕsovi〉 kamen za oštrenje sječiva noža, kose itd.; točilo ⃞ {{001f}}namjerila se sjekira (kosa) na ∼ našla su se dva jednaka, dva oštra i nepomirljiva, tvrda sugovornika brȗs2 uzv. razg. u dijaloškoj situaciji na ono što je rekao… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izòštriti — (što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzoštren〉 1. {{001f}}završiti oštrenje 2. {{001f}}pren. učiniti oštrijim, istančanijim, osjetljivijim (o osjetilima i onom što je za njih vezano, pogledima na stvari, kriterijima itd.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍštar — prid. 〈odr. ȍštrī〉 1. {{001f}}koji je izbrušen napravama za oštrenje [∼ nož], opr. tup 2. {{001f}}koji je neugodan, snažan, hladan [∼ vjetar] 3. {{001f}}strog 4. {{001f}}koji je izrazito označen [oštra granica] 5. {{001f}}koji naglo zavija ili… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oštriti — òštriti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA činiti što oštrim pomoću naprava za brušenje i oštrenje [oštriti nož] FRAZEOLOGIJA oštriti jezik spremati se na prepirku; oštriti sablju spremati se za ratni sukob;… … Hrvatski jezični portal
oštar — ȍštar prid. <odr. ȍštrī> DEFINICIJA 1. koji je izbrušen napravama za oštrenje [oštar nož], opr. tup 2. koji je neugodan, snažan, hladan [oštar vjetar] 3. strog 4. koji je izrazito označen [oštra granica] 5. koji naglo zavija ili se uspinje… … Hrvatski jezični portal
belegija — belègija ž DEFINICIJA reg. kamen za oštrenje noževa, britava, kose i dr.; brus ETIMOLOGIJA tur. bileǧi … Hrvatski jezični portal
brus — brȗs [b] (I)[/b] m <N mn brȕsovi> DEFINICIJA kamen za oštrenje sječiva noža, kose itd.; brusilo, točilo ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Brȗs (210, Požega, Slavonija, Prigorje), Brùsāč (Đurđevac, Slavonija), Brùsan (Šibenik, Prigorje, Ozalj),… … Hrvatski jezični portal
izoštriti — izòštriti (što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzoštren> DEFINICIJA 1. završiti oštrenje 2. pren. učiniti oštrijim, istančanijim, osjetljivijim (o osjetilima i onom što je za njih vezano, pogledima na stvari, kriterijima itd.)… … Hrvatski jezični portal
jege — jège sr <G ta> DEFINICIJA reg. 1. ručni duguljasti brus za oštrenje noževa ili kòse 2. turpija 3. pila, testera; žaga ETIMOLOGIJA tur. ege … Hrvatski jezični portal
