osámiti — (se) svrš. 〈prez. òsāmīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òsāmljen〉 1. {{001f}}izdvojiti (se) iz društva 2. {{001f}}živjeti na osami … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osamiti — osámiti (se) svrš. <prez. òsāmīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òsāmljen> DEFINICIJA 1. izdvojiti (se) iz društva 2. živjeti na osami ETIMOLOGIJA vidi osama … Hrvatski jezični portal
Tùrčin — m (Tȕrkinja ž) 〈N mn Tȗrci, G Tȕrākā〉 1. {{001f}}pripadnik turskog naroda i građanin Turske, stanovnik Turske i dijela Balkana 2. {{001f}}pripadnik jednog od naroda raznih naziva koji govore jednim od turkijskih jezika; Turkijac 3. {{001f}}pov … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izdvòjiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ìzdvojīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ìzdvojen〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}odijeliti od cjeline, od drugih b. {{001f}}izabrati između drugih; odabrati 2. {{001f}}term. odstraniti, ukloniti tvari iz… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izolírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. izòlīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}osamiti/osamljivati (se), odvojiti/odvajati (se), izdvojiti/izdvajati (se), izlučiti (se), odijeliti (se) od utjecaja sredine 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osamljívati — (se) nesvrš. 〈prez. osàmljujēm (se), pril. sad. osàmljujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}osamiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osamljivati — osamljívati (se) nesvrš. <prez. osàmljujēm (se), pril. sad. osàmljujūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. osamiti ETIMOLOGIJA vidi osama … Hrvatski jezični portal
usamiti — usámiti (koga, se) svrš. <prez. ùsamīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùsāmljen> DEFINICIJA knjiš. izdvojiti (koga, sebe) iz zajednice, društva, učiniti samim; osamiti (se) ETIMOLOGIJA u + v. sam … Hrvatski jezični portal
Turčin — Tùrčin m (Tȕrkinja ž) <N mn Tȗrci, G Tȕrākā> DEFINICIJA 1. stanovnik ili državljanin Turske 2. pripadnik jednog od naroda raznih naziva koji govore jednim od turkijskih jezika; Turkijac 3. pov. stanovnik Osmanskog Carstva, osobito vojnik… … Hrvatski jezični portal
dezolatan — dȅzolātan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA 1. koji je ožalošćen; neutješan, očajan, nesretan, izgubljen, jadan, beznadan, dešperatan 2. koji je napušten, ostavljen ETIMOLOGIJA lat. desolatus ← desolare: zapustiti, osamiti … Hrvatski jezični portal