Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
operacijski — operácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na operaciju; operacioni SINTAGMA operacijski kod inform. dio naredbe strojnog ili asemblerskog jezika koji određuje tip naredbe (koju vrstu operacije izvodi) i ustroj podataka na kojima ona djeluje;… … Hrvatski jezični portal
operácījskī — operácījsk|ī prid. koji se odnosi na operaciju [∼i stol; ∼a dvorana]; operacioni ∆ {{001f}}∼i sustav inform. operativni sustav, {{c=1}}usp. {{ref}}operativan ∆{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
instrukcijski — instrùkcījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na instrukciju SINTAGMA instrukcijska riječ inform. duljina instrukcije strojnog jezika ili sama instrukcija; instrukcijski ciklus inform. postupak u kojem mikroprocesor dohvaća instrukciju iz… … Hrvatski jezični portal
ȍperaciōnī — prid., {{c=1}}v. {{ref}}operacijski{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍperatīvan — ȍperatīv|an prid. 〈odr. vnī〉 1. {{001f}}med. koji se izvodi pomoću operacije [∼ni zahvat] 2. {{001f}}razg. koji radi, djeluje, koji je dinamičan i djelotvoran [∼ni čovjek] ∆ {{001f}}∼na karta vojn. radni dokument stožernog časničkog kadra;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
operativan — ȍperatīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA 1. med. koji se izvodi pomoću operacije [operativni zahvat] 2. razg. koji radi, djeluje, koji je dinamičan i djelotvoran [operativni čovjek] SINTAGMA operativna karta vojn. radni dokument stožernog… … Hrvatski jezični portal
operacioni — ȍperaciōnī prid. DEFINICIJA v. operacijski ETIMOLOGIJA vidi operacija … Hrvatski jezični portal
preiskoválnica — e ž (ȃ) prostor za preiskavo, preiskovanje: preiskovalnica za živila / preiskovalnica in operacijski prostori … Slovar slovenskega knjižnega jezika
réz — a m (ẹ̑) 1. pritisk, poteg z ostrim predmetom, rezilom: z enim rezom je odrezal palico / napraviti rez na trebuhu živali // kar s takim pritiskom, potegom nastane: rez pri debelejšem blagu obšijemo; premazati rez; odstranjevati žaganje iz reza;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
sistém — a m (ẹ̑) navadno s prilastkom 1. skupina po naravnih zakonih povezanih, soodvisnih teles, enot, ki sestavljajo zaključeno celoto: pojmovati atom, vesolje kot sistem // astr. taka skupina nebesnih teles s skupnim središčem, sestav: sončni,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
