- očnják
- -a m (á) star. podočnik (pri živalih): izpuliti očnjak; mačka ima štiri očnjake
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
očnják
Look at other dictionaries:
očnjak — ȍčnjāk m <V āče, N mn ȍčnjāci> DEFINICIJA anat. zub između sjekutića i prednjih kutnjaka ETIMOLOGIJA vidi oko … Hrvatski jezični portal
kòljāč — m 〈G koljáča〉 1. {{001f}}anat. zub koji služi za klanje lovine u životinja; očnjak 2. {{001f}}pejor. onaj koji kolje; zločinac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȁsjāk — m 〈N mn āci〉 1. {{001f}}anat. zub očnjak 2. {{001f}}lokal. pasji izmet … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùglav — m pom. jaki očnjak u lančanici na koji je uglavljen mrtvi kraj sidrenoga lanca … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
koljač — kòljāč m <G koljáča> DEFINICIJA 1. anat. zub koji služi za klanje lovine u životinja; očnjak 2. pejor. onaj koji kolje; zločinac ETIMOLOGIJA vidi klati … Hrvatski jezični portal
pasjak — pȁsjāk m <N mn āci> DEFINICIJA 1. anat. zub očnjak 2. lokal. pasji izmet ETIMOLOGIJA vidi pas … Hrvatski jezični portal
uglav — ùglav m DEFINICIJA pom. jaki očnjak u lančanici na koji je uglavljen mrtvi kraj sidrenoga lanca ETIMOLOGIJA vidi uglaviti … Hrvatski jezični portal
