- očesáti
- očéšem dov., očêši očešíte; očêsal (á ẹ́) 1. z orodjem ali strojem uravnati, pogladiti: očesati slamo 2. redko počesati: očesati lase
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
očešati — očèšati (se) svrš. <prez. òčešēm (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ȍčešān> DEFINICIJA 1. (što) a. ogrepsti površinu (kože) b. razg. oštetiti površinu, ogrepsti [očešati automobil/automobilom] 2. (se) (o koga, o što) a. ovlaš u prolazu… … Hrvatski jezični portal
očèšati — (o koga, o što, se) svrš. 〈prez. òčešēm (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ȍčešān〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}ogrepsti površinu (kože) b. {{001f}}razg. oštetiti površinu, ogrepsti [∼ automobil/automobilom] 2. {{001f}}(se) (o koga, o što) a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
očehnuti — očèhnuti (se) svrš. <prez. òčehnēm (se), pril. pr. ūvši (se), prid. rad. očèhnuo (se)> DEFINICIJA v. očešati (2) ETIMOLOGIJA vidi očešati … Hrvatski jezični portal
očešavati — očešávati (se) (što, o koga, o što) nesvrš. <prez. očèšāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. očešati, češati ETIMOLOGIJA vidi očešati … Hrvatski jezični portal
očešávati — (se, što, o koga, o što) nesvrš. 〈prez. očèšāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}očešati{{/ref}}, {{ref}}češati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
očèhnuti — (se) svrš. 〈prez. òčehnēm (se), pril. pr. ūvši (se), prid. rad. očèhnuo (se)〉, {{c=1}}v. {{ref}}očešati (2){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čȅšnuti — (koga, što) svrš. 〈prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. čȅšni, prid. rad. čȅšnuo〉 dodirom po površini lako udariti ili oštetiti; česnuti, očešati, strugnuti, ogrepsti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
štrajfati — štrȁjfati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. u kretanju malo dotaknuti što (ob. malo oštetiti); okrznuti, ogrepsti, očešati [lopta ga je štrajfala; taj dio grada oluja je samo štrajfala] ETIMOLOGIJA njem.… … Hrvatski jezični portal
češnuti — čȅšnuti (koga, što, se) svrš. <prez. nēm (se), pril. pr. ūvši (se), imp. čȅšni (se), prid. rad. čȅšnuo (se)> DEFINICIJA dodirom po površini lako udariti ili oštetiti; očešati (se), strugnuti, ogrepsti (se) ETIMOLOGIJA vidi češati … Hrvatski jezični portal