- blebetàv
- -áva -o prid. (ȁ á) slabš. ki (rad) blebeta: blebetav človek / blebetavo dete
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
blebetàv
Look at other dictionaries:
blebètav — prid. 〈odr. ī〉 koji mnogo blebeće, koji je brbljav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blebetav — blebètav prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji mnogo blebeće, koji je brbljav ETIMOLOGIJA vidi blebetati … Hrvatski jezični portal
blebètavōst — ž osobina onoga koji je blebetav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blebetavost — blebètavōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je blebetav ETIMOLOGIJA vidi blebetati … Hrvatski jezični portal
