- nènaglašèn
- -êna -o prid. (ȅ-ȅ ȅ-é) lingv. ki ni naglašen: naglašeni in nenaglašeni samoglasniki / nenaglašena beseda
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
nènaglašèn
Look at other dictionaries:
nenàglāšen — prid. 〈odr. ī〉 koji nema naglaska na sebi [∼a doba] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nenaglašen — nenàglāšen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nema naglaska na sebi [nenaglašena doba] ETIMOLOGIJA ne + v. naglasak, naglašen … Hrvatski jezični portal
tòničan — tònič|an prid. 〈odr. čnī〉 koji sadrži ton [∼na riječ]; naglašen, opr. atoničan, nenaglašen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
atona — àtona ž DEFINICIJA gram. riječ bez naglaska ETIMOLOGIJA grč. átonos: nenaglašen, bezglasan ≃ a 1 + tónos: zvuk … Hrvatski jezični portal
nenaglasnica — nenáglasnica ž DEFINICIJA lingv. riječ bez svoga naglaska; klitika, opr. naglasnica ETIMOLOGIJA vidi nenaglašen … Hrvatski jezični portal
nenaglašenost — nenàglāšenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je nenaglašeno ETIMOLOGIJA vidi nenaglašen … Hrvatski jezični portal
toničan — tòničan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji sadrži ton [tonična riječ]; naglašen, opr. atonalan, nenaglašen ETIMOLOGIJA vidi ton … Hrvatski jezični portal
