- nečúven
- -a -o prid. (ȗ) zastar. nenavaden, izreden: godile so se nečuvene reči / nečuven uspeh // zelo velik, hud: nečuvena krivica, sramota nečúveno prisl.: nečuveno lep pogled
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
nečuven — nečùven prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se nije čuo, koji je prošao bez zvuka izazvanog trenjem i sl. 2. pejor. takav kakav još nije viđen, za koji/kojega se još nije čulo po lošim svojstvima [nečuven postupak takav loš postupak kakav još … Hrvatski jezični portal
nečùven — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se nije čuo, koji je prošao bez zvuka izazvanog trenjem i sl. 2. {{001f}}pejor. takav kakav još nije viđen, za koji/kojega se još nije čulo po lošim svojstvima [∼ postupak takav loš postupak kakav još nije bio… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
presèdān — m 〈G presedána〉 1. {{001f}}slučaj koji služi kao primjer ili opravdanje za kasnije slučajeve [slučaj bez ∼a nečuven slučaj; stvoriti ∼] 2. {{001f}}pravn. odluka, rješenje administrativnog organa vlasti koji se uzima kao uzorak, obrazac u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
presedan — presèdān m <G presedána> DEFINICIJA 1. slučaj koji služi kao primjer ili opravdanje za kasnije slučajeve [slučaj bez presedana nečuven slučaj; stvoriti presedan] 2. pravn. odluka, rješenje administrativnog organa vlasti koji se uzima kao… … Hrvatski jezični portal