nahodíti se

nahodíti se
-hódim se dov., nahójen (ȋ ọ́) 1. zadovoljiti svojo potrebo, željo po hoji: ko se nahodi, spet sede k pisalni mizi / hitro si se nahodila 2. v hoji, hojenju doseči veliko, preveliko mero: zelo smo se nahodili; za danes si se dovolj nahodil / od goric do sem se kar nahodiš ● ekspr. ta se je pa nahodil po sodiščih imel je veliko opraviti s sodišči

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • nahòditi se — nesvrš. 〈prez. nàhodīm se, pril. sad. nàhodēći se, gl. im. nàhođēnje〉 jez. knjiž. retor. nalaziti se, biti na nekom mjestu …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nahoditi — nahòditi se nesvrš. <prez. nàhodīm se, pril. sad. nàhodēći se, gl. im. nàhođēnje> DEFINICIJA jez. knjiž. retor. nalaziti se, biti na nekom mjestu ETIMOLOGIJA na + v. hod, hodati …   Hrvatski jezični portal

  • nahođenje — nàhođēnje sr DEFINICIJA v. nahoditi FRAZEOLOGIJA prema (po) nahođenju prema svom shvaćanju, kako nađe za potrebno, po svojoj ocjeni ETIMOLOGIJA vidi nahoditi …   Hrvatski jezični portal

  • nàhođēnje — nàhođēnj|e sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}nahòditi se{{/ref}} 2. {{001f}}volja, želja, raspoloženje, shvaćanje ⃞ {{001f}}prema (po) ∼u prema svom shvaćanju, kako nađe za potrebno, po svojoj ocjeni …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nahodište — nàhodīšte sr DEFINICIJA dom za napuštenu djecu, za nahode ETIMOLOGIJA vidi nahoditi …   Hrvatski jezični portal

  • nahoče — nàhoče sr <G ta, zb. nàhočād> DEFINICIJA knjiš. nađeno dijete, dijete kojem se ne znaju roditelji; nahod ETIMOLOGIJA vidi nahoditi …   Hrvatski jezični portal

  • nahod — nàhod m DEFINICIJA v. nahoče ETIMOLOGIJA vidi nahoditi …   Hrvatski jezični portal

  • nahočad — nàhočād ž zb. DEFINICIJA v. nahoče ETIMOLOGIJA vidi nahoditi …   Hrvatski jezični portal

  • na... — predpona 1. v glagolskih sestavljenkah, včasih okrepljena z na za izražanje a) premikanja ali usmerjenosti na površino predmeta, na predmet ali v predmet: nalagati, naliti, namazati, namiliti, nanašati, napolniti, natrpati / nalepiti na steklo;… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • se — zaim., imenovalnika ni, sêbe, sêbi, sêbe, sêbi, sebój in sábo, enklitično rod., tož. se, daj. si I. 1. izraža predmet ali določilo glagolskega dejanja, kadar sta identična z osebkom dejanja a) v nepredložnih odvisnih sklonih se rabi pod poudarkom …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”