- nadzirátelj
- -a m (ȃ) redko nadzornik: tržni nadziratelj
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
nadziratelj — nadzìratelj m DEFINICIJA onaj koji nadzire što ETIMOLOGIJA vidi nadzirati … Hrvatski jezični portal
ìnspektor — m (ìnspektorica ž) službena osoba koja nadzire izvršenje propisanih pravila; nadzornik, nadziratelj, nadglednik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nadzirateljica — nadziratèljica ž DEFINICIJA v. nadziratelj ETIMOLOGIJA vidi nadzirati … Hrvatski jezični portal
inspektor — ìnspektor m DEFINICIJA službena osoba koja nadzire izvršenje propisanih pravila; nadglednik, nadziratelj, nadzornik ETIMOLOGIJA vidi inspicirati … Hrvatski jezični portal