- meketàv
- -áva -o prid. (ȁ á) ki (rad) meketa: meketavi kozlički
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
meketav — mekètav prid. <odr. ī> DEFINICIJA čija je osobina meketavost ETIMOLOGIJA vidi me e e e … Hrvatski jezični portal
meketavost — mekètavōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je meketav ETIMOLOGIJA vidi me e e e … Hrvatski jezični portal
meketavo — mekètavo pril. DEFINICIJA na meketav način ETIMOLOGIJA vidi me e e e … Hrvatski jezični portal