korektív

korektív
-a m (ȋ) knjiž., s prilastkom popravljalni, izboljševalni pripomoček, izboljševalno sredstvo: kritika je bila učinkovit korektiv; dogodke ocenjuje kot korektive političnih napak / osebo si je zamislil kot moralni korektiv družbe; vzgojni korektiv // redko popravek, sprememba: zakon je dobil svoj korektiv

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • korektiv — korèktīv m <G korektíva> DEFINICIJA 1. djelomični ispravak ili promjena 2. osoba, skupina ili ponašanje koje ispravlja, ublažuje [biti korektiv političkog ekstremizma] 3. sredstvo kojim se pravi korekcija ETIMOLOGIJA vidi korigirati …   Hrvatski jezični portal

  • korektivan — kȍrektīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA koji djeluje kao korektiv, koji poboljšava, popravni [korektivna mjera] ETIMOLOGIJA vidi korigirati …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”