- komandíranje
- -a s (ȋ) glagolnik od komandirati: glasno komandiranje / komandiranje so zamenjali s prepričevanjem
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
zapovjedníštvo — sr vojn. 1. {{001f}}pravo zapovijedanja; komandiranje 2. {{001f}}dio hijerarhije koji izdaje zapovijedi, ob. u vojnim postrojbama [∼ divizije; ∼ ratne mornarice]; stožer, komanda … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zapovjedništvo — zapovjedníštvo sr <G mn zapovjèdnīštāvā/ ā> DEFINICIJA vojn. 1. pravo zapovijedanja; komandiranje 2. dio hijerarhije koji izdaje zapovijedi, ob. u vojnim postrojbama [zapovjedništvo divizije; zapovjedništvo ratne mornarice]; stožer, komanda … Hrvatski jezični portal
kománden — dna o prid. (ȃ) nanašajoč se na komando ali komandiranje; poveljniški: imajo odličen komandni kader / komandne položaje v vojski so zasedli tujci / to je bilo povedano v komandnem tonu ukazovalnem, poveljevalnem ◊ navt. komandni most najvišji… … Slovar slovenskega knjižnega jezika