- kljúse
- -ta in kljusè -éta s (ú; ȅ ẹ́) ekspr. star, onemogel konj: kljuse je s težavo vleklo voz; jahati na kljusetu // slabš. konj sploh: kaj pa ima razen tistih treh kljuset
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
kljuse — kljȗse sr <G ta, zb. kljȕsād> DEFINICIJA slab, mršav, loš konj FRAZEOLOGIJA uzdaj se u se i u svoje kljuse osloni se samo na sebe, ne računaj previše na pomoć drugoga; kao fijakersko kljuse uvijek je na ulici, samo se skita ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
kljȗse — sr 〈G ta, zb. klj‹sād〉 slab, mršav, loš konj ⃞ {{001f}}uzdaj se u se i u svoje ∼ osloni se samo na sebe, ne računaj previše na pomoć drugoga; kao fijakersko ∼ uvijek je na ulici, samo se skita … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kljusad — kljȕsād ž zb. <G adi, I adi/ i> DEFINICIJA v. kljuse ETIMOLOGIJA vidi kljuse … Hrvatski jezični portal
kljusina — kljùsina ž DEFINICIJA 1. augm. od kljuse 2. pren. pejor. lijen, nespretan čovjek ETIMOLOGIJA vidi kljuse … Hrvatski jezični portal
Old Church Slavonic grammar — Old Church Slavonic is an inflectional language with moderately complex verbal and nominal systems. Contents 1 Phonology 1.1 Morphophonemic alternations 2 Morphology 2.1 Nouns … Wikipedia
fijàkerskī — fijàkersk|ī prid. koji se odnosi na fijaker ⃞ {{001f}}kao ∼o kljuse uvijek se skita, stalno je na ulici … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍnj — m (ženka: kobila, mlado: ždrijebe) 〈G kònja, V kȍnju, D mn kònjima/kònjma jez. knjiž.〉 1. {{001f}}zool. a. {{001f}}sisavac (Equus caballus) iz porodice sisavaca kopitara (Equidae); domaća životinja za vuču i jahanje [bosanski ∼; jahaći ∼; ∼ za… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kuráda — ž kljuse, raga ✧ {{001f}}tur … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȁga — rȁga1 ž 〈G mn rȃgā〉 1. {{001f}}loš konj, mršav i islužen konj, staro kljuse 2. {{001f}}pren. pejor. koščata, neskladna osoba [stara ∼] ✧ {{001f}}njem. rȁga2 ž glazb. temeljni prastari ljestvični glazbeni model skladbe u indijskoj glazbenoj… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȅbe — zam. (povratno posvojna) 〈G D sȅbi/si, A sȅbe/se, L sȅbi, I sȍbōm〉 1. {{001f}}zamjenjuje svako gramatičko lice u jednini i množini kada se subjekt ne izriče ponovno u jednom od kosih padeža [poslovođa voli imati dobre radnike blizu ∼: blizu… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika