- baklja
- ipd. gl. bakla ipd.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
baklja
Look at other dictionaries:
baklja — bȁklja ž <G mn bȁkāljā/ ī> DEFINICIJA 1. štap ovijen lako gorećim (smolastim, voštanim) tvarima ili punjen gorivom koji se, zapaljen, nosi u ruci [olimpijska baklja]; buktinja, luč, zublja 2. plamen tomu nalik (spaljivanje otpadne tvari u… … Hrvatski jezični portal
olìmpījskī — olìmpījsk|ī prid. koji se odnosi na Olimpiju i olimpijadu ∆ {{001f}}∼a baklja sport buktinja koja služi za prijenos vatre iz grčkog mjesta Olimpije na stadion gdje se održavaju OI; ∼a vatra sport »vječni« plamen koji se pali konkavnom lećom što… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
olimpijski — olìmpījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na Olimpiju i olimpijadu SINTAGMA olimpijska baklja sport buktinja koja služi za prijenos vatre iz grčkog mjesta Olimpije na stadion gdje se održavaju OI; olimpijska lozinka geslo olimpijskih igara… … Hrvatski jezični portal
Словенская литература — СЛОВЕНСКАЯ ЛИТЕРАТУРА. Первые свидетельства истории о племени словенцев относятся к VIв. н.э. Первоначально словенцы занимали обширную область в Южной Европе южную половину нижней Австрии, Штирию, Каринтию и даже часть Венгрии. Будучи в своем… … Литературная энциклопедия
bùktinja — ž ekspr. zublja, baklja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȕča — ž 〈G mn lȗčā/lȗčī〉 ekspr. 1. {{001f}}baklja, zublja 2. {{001f}}zraka ∆ {{001f}}∼ prosvjete, znanja itd. retor. (slika svjetla koje se širi u mraku) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svjètilo — sr ekspr. ono što unosi prosvjećenje, svjetlo znanja, prosvjete i kulture, zublja (čega) [∼ prosvjete], luč (čega) [∼ znanja; ∼ kulture], baklja (čega) [∼ prosvjete] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zúblja — ž 〈G mn zȕbāljā/ ī〉 ekspr. baklja, buktinja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svjetilo — svjètilo sr DEFINICIJA ekspr. ono što unosi prosvjećenje, svjetlo znanja, prosvjete i kulture: 1. zublja (čega) [svjetilo prosvjete] 2. luč (čega) [svjetilo znanja; svjetilo kulture] 3. baklja (čega) [svjetilo prosvjete] ETIMOLOGIJA vidi svjetlo … Hrvatski jezični portal
luča — lȕča ž <G mn lȗčā/lȗčī> DEFINICIJA ekspr. 1. baklja, zublja 2. zraka SINTAGMA luča prosvjete, znanja itd. retor. (slika svjetla koje se širi u mraku) ETIMOLOGIJA vidi luč … Hrvatski jezični portal
