Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
jàdikovati — (∅) nesvrš. 〈prez. kujēm, pril. sad. kujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}iskazivati tugu, žalost 2. {{001f}}pjevati jadikovku … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jadikovati — jàdikovati (Ø) nesvrš. <prez. kujēm, pril. sad. kujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. iskazivati tugu, žalost 2. pjevati jadikovku ETIMOLOGIJA vidi jad … Hrvatski jezični portal
bugáriti — (∅) nesvrš. 〈prez. bùgārīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 ekspr. jez. knjiž. tužno pjevati, jadikovati, tužiti, naricati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jȁmrati — (∅, na što, komu) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 reg. jadikovati, tužiti se, kukati ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kméčati — (∅) nesvrš. 〈prez. čīm, pril. sad. čēći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}oglašavati se s kme (o dojenčetu i njegovu plaču) 2. {{001f}}dosadno plakati, kenjkati (o maloj djeci) 3. {{001f}}pren. pretjerano se tužiti, jadikovati, biti dosadan s jadanjem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȕkati — nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) a. {{001f}}glasiti se sa ku ku kao kukavica (1) b. {{001f}}plakati od boli ili žalosti c. {{001f}}tužiti se, jadikovati, jadati se 2. {{001f}}(za kim, za čim) a. {{001f}}žaliti za… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lamentírati — (∅, nad čim, o čemu) nesvrš. 〈prez. lamèntīrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 tužiti se na sudbinu; jadikovati, naricati ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lelékati — (∅) nesvrš. 〈prez. lèlēčēm, pril. sad. leléčūći, imp. leléči, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}plakati i naricati glasajući se s lele; jaukati 2. {{001f}}iron. pretjerano se tužiti i jadikovati na neznatan povod … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prigovárati — nesvrš. 〈prez. prigòvārām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(komu), {{c=1}}v. {{ref}}prigovoriti{{/ref}} 2. {{001f}}(∅) razg. stalno se na sve tužiti, stalno biti nezadovoljan; kukati, jadikovati ⃞ {{001f}}kćerku kara snahi prigovara… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
žı̏ca — žı̏c|a ž 〈G mn žîcā〉 1. {{001f}}istanjena ili kao nit upredena kovina [čelična ∼a; bakrena ∼a] 2. {{001f}}upredena nit; konac 3. {{001f}}struna ili metalna nit glazbala 4. {{001f}}žila [∼a vode podzemni tok koji omogućava kopanje bunara] ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
