- izvršítelj
- -a m (ȋ) kdor kaj izpolni, izvede: izvršitelj direktiv / za izvršitelja oporoke je imenoval svojega prijatelja // jur. kdor opravi izvršbo; izvršilni organ: davčni, sodni izvršitelj
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
izvršítelj
Look at other dictionaries:
izvršitelj — izvr̀šitelj m DEFINICIJA onaj koji izvršuje, provodi neku odluku (prema onome koji je donosi); izvršilac ETIMOLOGIJA vidi izvršiti … Hrvatski jezični portal
Pȅrun — m 〈G Pȅruna, V Pȅrune〉 mit. praslavensko božanstvo; gromovnik, nebesnik, obitava na planinskim vrhovima, u krošnji svetog duba (hrasta); bog neba, oluje i pobjede, čuvar i izvršitelj sudbine, sudac dušama; na mjestima gdje se štovao, podizane… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
egzèkūtor — (egzekȗtor) m 1. {{001f}}izvršilac sudbenih i drugih službenih odluka; egzaktor, ovrhovoditelj 2. {{001f}}izvršitelj smrtne kazne, krvnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izvr̀šilac — m 〈G ioca, V ioče, N mn ioci〉, {{c=1}}v. {{ref}}izvršitelj{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
personalizírati — (što) dv. 〈prez. personalìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 (u)činiti da jedna ili više osoba budu simbol, određen izvršitelj čega; (po)vezati uz konkretne osobe ili imena … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pàndūr — m 〈G pandúra〉 1. {{001f}}〈mn〉 pov. a. {{001f}}stražari, pratnja, dio ratničke družine hrv. i ugarskih feudalaca (17. i 18. st.) b. {{001f}}stražari koji čuvaju red u gradovima i selima 2. {{001f}}pren. pejor. a. {{001f}}izvršitelj grubog nasilja… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
realìzātor — (realizȃtor) m i ž 1. {{001f}}onaj koji što realizira, ostvaruje; izvršitelj, provoditelj, oživotvoritelj [∼ TV dnevnika] 2. {{001f}}sport igrač koji je zadužen da daje golove, koševe i sl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȍbot — m 1. {{001f}}mehanička multifunkcionalna naprava koja se može programirati za različite operacije; često oblikovana prema čovječjem liku (može i nalikovati na čovjeka, kretati se, govoriti i sl.) 2. {{001f}}pren. onaj koji je samo slijepi… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sùdskī — sùdsk|ī prid. koji se odnosi na sud i suđenje, koji je u nadležnosti suda [∼i postupak; ∼i izvršitelj] ∆ {{001f}}∼a (forenzična) medicina med. disciplina koja istražuje nasilno oštećenje zdravlja te smrti nastale u sumnjivim okolnostima radi… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òrūđe — sr 1. {{001f}}a. {{001f}}predmet napravljen za obavljanje kakvoga posla; alat, alatka b. {{001f}}skup takvih predmeta; alat 2. {{001f}}pren. sredstvo pomoću kojega se što ostvaruje ∆ {{001f}}slijepo ∼ (nečije) poslušan izvršitelj (tuđe) volje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
