- izlisíčiti
- -im dov. (í ȋ) ekspr. z zvijačo priti do česa: izlisičil je dovoljenje
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
izlìsičiti — (što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. rad. izlìsičio〉 postići lukavim načinom, iznuditi lisičeći, izmamiti takvim načinom, {{c=1}}usp. {{ref}}lisičiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izlisičívati — (što) nesvrš. 〈prez. izlisìčujēm, pril. sad. izlisìčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}izlisičiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika