- invokácija
- -e ž (á) lit. prošnja muzi pesništva za pomoč, navadno v uvodnem delu epa: vznesena invokacija / invokacija boginje ♦ zgod. uvodni del srednjeveških listin s prošnjo za božjo pomoč
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
invokácija — ž 1. {{001f}}poet. uvođenje u pjesmu, prizivanje muza koje će pomoći da se što opjeva (u antičkom pjesništvu) 2. {{001f}}prizivanje, zazivanje (ob. u duhovnom smislu traženje nadahnuća) 3. {{001f}}pravn. pov. formula kojom započinje povijesna… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
invokacija — invokácija ž DEFINICIJA 1. poet. uvođenje u pjesmu, prizivanje muza koje će pomoći da se što opjeva (u antičkom pjesništvu) 2. prizivanje, zazivanje (ob. u duhovnom smislu traženje nadahnuća) 3. pravn. pov. formula kojom započinje srednjovjekovna … Hrvatski jezični portal
zićir — zȉćir (zȉkir) m DEFINICIJA 1. isl. pobožno izgovaranje, invokacija Božjeg imena [zićir činiti] 2. derviško učenje u slavu Boga ETIMOLOGIJA tur. zikir ← arap. ḍikr … Hrvatski jezični portal