- infulírati
- -am dov. in nedov. (ȋ) rel. podeliti, priznati pravico za nošenje mitre: infulirati kanonika infulíran -a -o: infulirani prošt
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
infulirati — infulírati (koga) dv. <prez. infùlīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA dodijeliti/dodjeljivati biskupsku čast ETIMOLOGIJA vidi infula … Hrvatski jezični portal