- halabúka
- -e ž (ȗ) ekspr., redko hrup, trušč: peklenska halabuka
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
halabúka
Look at other dictionaries:
halabuka — halàbuka ž <D L uci, G mn halabúkā> DEFINICIJA razg. 1. velika buka [dizati halabuku]; graja, vika, dreka, urnebes 2. reg. strka ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Ȁlavanja (1030, Benkovac, Bukovica, S Dalmacija), Halàbārec (Halabárec) (Čakovec),… … Hrvatski jezični portal
halàbuka — halàbuk|a ž 〈D L uci, G mn halabúkā〉 razg. 1. {{001f}}velika buka; graja, vika, dreka, urnebes [dizati ∼u] 2. {{001f}}reg. strka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
halavanja — halàvanja ž DEFINICIJA reg. zast. bučna svađa, usp. halabuka ETIMOLOGIJA vidi halabuka … Hrvatski jezični portal
halabučan — halàbūčan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji je bučan; glasan ETIMOLOGIJA vidi halabuka … Hrvatski jezični portal
halabučiti — halàbučiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA praviti strku; galamiti ETIMOLOGIJA vidi halabuka … Hrvatski jezični portal
