grízenje

grízenje
-a s (í) glagolnik od gristi: sekalci so se pri grizenju ostrili; temeljito grizenje hrane / odvaditi se grizenja nohtov / opazoval je medsebojno grizenje prašičev / grizenje vesti je ponehavalo

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • grı̏sti — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. grízēm (se), pril. sad. grízūći (se), imp. grízi (se), prid. rad. grı̏zao (se), prid. trp. grìzen, gl. im. grízēnje〉 1. {{001f}}sitniti hranu upotrebom vilica i zubi [∼ kruh] 2. {{001f}}zabadati zube u što 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zȗb — m 〈N mn i, G zúbī/zúbā〉 1. {{001f}}anat. jedna od bjeličastih izraslina koštanog tkiva u čeljusti prevučenih caklinom, koje služe za grizenje i žvakanje 2. {{001f}}〈mn zȕbovi〉 a. {{001f}}oštriji ispust, istaknut dio raznih predmeta (pile, češlja …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ìzgristi — (koga, što, se) svrš. 〈prez. izgrízēm (se), pril. pr. izāvši (se), prid. trp. izgrìzen〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}dovršiti grizenje [∼ jabuku] b. {{001f}}uništiti grizenjem [moljci su izgrizli kaput] 2. {{001f}}(koga) ugrizima raniti [psi su… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • noma — nóma1 ž DEFINICIJA pat. gangrenozno raspadanje sluznice koje se pojavljuje kod slabunjave djece i kao posljedica nekih zaraznih bolesti ETIMOLOGIJA nlat. ← lat. nome: rana, čir ← grč. nomḗ: hranjenje, griženje ≃ némein: hraniti, pasti, gristi …   Hrvatski jezični portal

  • zub — zȗb m <N mn i, G zúbī/zúbā> DEFINICIJA 1. anat. jedna od bjeličastih izraslina koštanog tkiva u čeljusti prevučenih caklinom, koje služe za grizenje i žvakanje 2. <mn zȕbovi> a. oštriji ispust, istaknut dio raznih predmeta (pile,… …   Hrvatski jezični portal

  • gristi — grȉsti (koga, što, se) nesvrš. <prez. grízēm (se), pril. sad. grízūći (se), imp. grízi (se), prid. rad. grȉzao (se), prid. trp. grìzen, gl. im. grízēnje> DEFINICIJA 1. sitniti hranu upotrebom vilica i zubi [gristi kruh] 2. zabadati zube u… …   Hrvatski jezični portal

  • grizálo — a s (á) zool. organ nekaterih žuželk za grizenje hrane: grizalo pri hrošču …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • grízen — zna o prid. (ȋ) anat. nanašajoč se na grizenje: grizna ploskev zoba …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • grížnja — e ž (ȋ) redko grizenje: igra med lisjački se je spremenila v resen spopad in grižnjo / grižnja vesti …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • simptomátičen — čna o prid. (á) nanašajoč se na simptom: simptomatičen pojav; grizenje nohtov je simptomatična razvada ♦ med. simptomatično zdravljenje simptomatsko zdravljenje // knjiž. značilen, tipičen: to se kaže v simptomatični obliki; ta kriza je… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”