- góbov
- -a -o prid. (ọ́) ki je iz gob: gobova juha, rižota
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
goba — gȍba ž <G mn gȏbā> DEFINICIJA reg. grba (kao deformacija kralješnice) [imati gobu] ONOMASTIKA pr. (nadimačka, ali za područja izvan mletačkoga utjecaja vjerojatnije od guba1): Góbac, Gȍbbo (Labin), Góbec, Góbić (Istra), Gȍbin (250, Zadar),… … Hrvatski jezični portal