držálo

držálo
-a s (á) 1. del orodja, priprave, stroja, namenjen za držanje z rokami: zlomiti držalo kladiva; leseno držalo; držalo vesla; držalo iz plastične mase; držalo pri biču; z vso težo se je oprl na držali pri plugu // del peresnika, namenjen za držanje: nekateri učenci so se nervozno presedali in grizli držala / kupil si je svinčnik, radirko in držalo peresnik 2. priprava, na katero se kaj postavi, obesi: svetilko je obesil na posebno držalo; stopnišče krasijo tudi zelo lepa držala za bakle ♦ teh. elektrodno držalo del varilne priprave, v katero se vpne elektroda

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • držálo — sr dio koji se drži u ruci i u koji se uglavljuje pero pri pisanju; držalica, štilo …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • držalo — držálo sr DEFINICIJA dio koji se drži u ruci i u koji se uglavljuje pero pri pisanju; držalica, štilo ETIMOLOGIJA vidi držati …   Hrvatski jezični portal

  • drzálo — a s (á) gozd. orodje za drzanje …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • držáti — ím nedov. (á í) 1. imeti kaj z rokami oprijeto: držati kozarec; držati za kljuko, vrv; detektivove roke so ga čvrsto držale; držal ga je kakor v kleščah / od smeha smo se držali za trebuhe / držita se za roke // z rokami imeti oprijeto kaj zaradi …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • penholder — pȅnholder m DEFINICIJA reg. 1. držalo za pero, stalak ili posuda za držalo 2. sport način držanja reketa u stolnom tenisu [penholder stil reket se drži palcem i kažiprstom s jedne strane, udara se samo jednom stranom reketa (ob. igrači iz… …   Hrvatski jezični portal

  • anòmija — ž 1. {{001f}}sociol. situacija u kojoj pojedinac ili društvena grupa odbacuje vladajuće ciljeve u društvu, vrednote ili dotada uobičajene oblike ostvarivanja tih ciljeva, a ne uspostavlja svoje; bezakonje, rasulo, nered 2. {{001f}}psih. gubitak… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dȑžak — m 〈G dȑška, N mn dȑšci/držáci, G dȓžākā〉 dio oruđa, alata, pomagala i hladnog oružja koji se drži u ruci, za koji se drži; drška, držalica, držalo, držaljka …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • násad — m 1. {{001f}}a. {{001f}}posađeno bilje; zasad b. {{001f}}meton. površina gdje je posađeno bilje 2. {{001f}}ono na što je nešto nasađeno; držak, držalica, držalo 3. {{001f}}jaja na kojima sjedi kvočka …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • trnòkop — m željezno oruđe nasađeno na držalo, šiljasto s jedne, plosnato s druge strane; služi pri iskopavanju kamenja i korijenja, krčenju zemljišta itd.; budak, pijuk, kramp …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šteher — štȅher m DEFINICIJA reg. zast. optičko pomagalo koje se držalo u ruci i prinosilo očima; lornjon, lornjet ETIMOLOGIJA njem. Stecher …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”