Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
dóstōjnōst — (dostójnōst) ž osobina onoga koji je dostojan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dostojnost — dóstōjnōst (dostójnōst) ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je dostojan ETIMOLOGIJA vidi dostojan … Hrvatski jezični portal
dignitet — dignìtēt m <G dignitéta> DEFINICIJA 1. položaj onoga koji je cijenjen, uvažavan i slavljen [osoba od digniteta]; čast, dostojanstvo, ugled 2. visoka čast, služba ili pozicija 3. formalna uzdržljivost u nastupu ili ponašanju, dostojanstveno… … Hrvatski jezični portal
aksiom — aksìōm m <G aksióma> DEFINICIJA 1. općenito, temeljno načelo čija se valjanost i istinitost prihvaća bez dokazivanja; praistina 2. fil. tvrdnja koja se bez dokazivanja prihvaća da je istinita [specijalan odnos vladara prema Bogu aksiom je… … Hrvatski jezični portal
pristójnost — 1 i ž (ọ̄) z zakonom dana pravica in dolžnost opravljati kako (pravno) dejanje, odločati o čem: dobiti večjo pristojnost; določiti pristojnosti delavskega sveta; preseči svojo pristojnost; prenos pristojnosti od enega organa na drugega / to ne… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
