dobríčina

dobríčina
-e m (ȋ) ekspr. dobrodušen, dobrosrčen človek: stari dobričina se je temu zelo čudil; delal je vtis nekoliko zmedenega dobričine ------ -e ž (ȋ) ekspr. dobrodušen, dobrosrčen človek: naš učitelj je prava dobričina; poznam ga, stara dobričina je; odličen tovariš je in velika dobričina

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • dobričina — dobrìčina m <N mn e> DEFINICIJA onaj koji je dobre i blage ćudi [taj/ta dobričina; te/ti dobričine]; dobričak ETIMOLOGIJA vidi dobar …   Hrvatski jezični portal

  • dobrìčina — dobrìčin|a m 〈N mn e〉 onaj koji je dobre i blage ćudi; dobričak, dobrijan [taj/ta ∼a; te/ti ∼e] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dobríčak — m 〈G čka, N mn čci, G dòbrīčākā〉 ob. iron. pejor., {{c=1}}v. {{ref}}dobričina{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bonom — bònom m DEFINICIJA žarg. dobar, duševan čovjek; poštenjačina, dobričina, bonomo ETIMOLOGIJA tal. ← fr. bonhomme …   Hrvatski jezični portal

  • dobričak — dobríčak m <G čka, N mn čci, G dòbrīčākā> (ob. iron. pejor.) DEFINICIJA v. dobričina ETIMOLOGIJA vidi dobar …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”