municípij

municípij
-a m (í) zgod., pri starih Rimljanih mesto z delno samoupravo: Pompeji so spadali k najbogatejšim municipijem // v srednjem veku mesto, ozemlje z delno samoupravo

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • munìcīpīj — (muncîpīj) m pov. grad ili općina sa svojom samoupravom ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • municipij — munìcīpīj (muncȋpīj) m DEFINICIJA pov. grad ili općina sa svojom samoupravom ETIMOLOGIJA lat. municipium: gradić ≃ municipalis: municipalan ≃ municeps: građanin slobodnoga grada ← munia: dužnosti + capere: uzeti …   Hrvatski jezični portal

  • municipalan — mȕnicipālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji pripada, koji se odnosi na municipij; gradski, općinski SINTAGMA municipalna prava pov. poseban status (grada) koji je u Rimskom Carstvu stjecalo pojedino naselje; stanovnici su stjecali rimsko… …   Hrvatski jezični portal

  • mȕnicipālan — mȕnicipāl|an prid. 〈odr. lnī〉 koji se odnosi na municipij; gradski, općinski ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • municipalizacija — municipalizácija ž DEFINICIJA stanje onoga što je municipalizirano ETIMOLOGIJA vidi municipij …   Hrvatski jezični portal

  • municipalizirati — municipalizírati (što) dv. <prez. municipalìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA urediti/uređivati (državu, pokrajinu) tako da u njoj budu municipiji ETIMOLOGIJA vidi municipij …   Hrvatski jezični portal

  • demunicipalizacija — demunicipalizácija ž DEFINICIJA pol. admin. uređenje države bez municipija (gradova ili općina sa samoupravom), opr. municipalizacija ETIMOLOGIJA de + v. municipij, municipalizacija …   Hrvatski jezični portal

  • municipálen — lna o prid. (ȃ) 1. nanašajoč se na municipij: značilnosti municipalnih oblik / mesto kaže značilnosti municipalne ureditve srednjeveške mestne skupnosti 2. kniiž., redko mesten: ustroj južne Evrope je izrazito municipalen / municipalni… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • usueles — Usueles, plur. num. f. penac. Sont pastis ou bois taillis communs à une ou plusieurs villes, bourgs ou villages, Compascuus ager, Sylua caeþdua communis, Vsualis municipij aut pagi alicuius pascuus ager, aut caedua sylua. Martianus l. interdum. $ …   Thresor de la langue françoyse

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”